glavna-fotka
Kako je rođen August
5. listopada 2016.
rucak-u-restoranu-august-u-popovaci

Puno se, čini mi se, u zadnje vrijeme razbacuje s frazama ‘od polja do stola’, ‘s farme na tanjur’ i slično. Čini se da je imperativ današnjice postao termin ‘eko’. Razumljivo, jer sve nam je više stalo do toga što jedemo i što ta hrana čini našem tijelu. A ponešto i umu i duši J Uostalom, ne zovemo (neku) hranu bez razloga hranom za dušu. (Jasno mi je da comfort food nije baš ‘hrana za dušu’, ali ipak mi nekako ne paše ‘utjeha’ u ovaj kontekst.)  Nekako slutim da su i najokorjeliji među nama koji na hranu gledaju samo kao nužno zlo za preživljavanje ipak ponekad doživjeli onaj Proustov madeleines-efekt kad zamiriši tanjur nečeg finog i domaćeg ili se rastopi na nepcu. Hrana čini ljude sretnima i čini druženja veselijima – u to istinski vjerujemo. Čak i u poslovnim knjigama vidjet ćete vrlo ozbiljne rezultate vrlo ozbiljnih istraživanja koja su proveli vrlo ozbiljni znanstvenici ne bi li dokazali korist obavljanja poslova uz ručak.

nas-restoranNaš restoran   otvorili smo u sklopu vinarije koju su pred desetak godina pokrenuli moji roditelji kao prirodni dodatak priči i lokaciji na kojoj se nalazi. Jednom kad dođete ova će Vam rečenica biti potpuno jasna. Suprug i ja nismo ugostitelji. Zato se nismo upuštali u nešto što ne znamo već odabrali par jednostavnih principa: namirnice će biti sezonske i nabavit ćemo ih lokalno, od malih proizvođača i iz OPG-ova, domaće i eko, iz slobodnog uzgoja. Jela će biti domaća – ono što i sami volimo podijeliti s dragim prijateljima. Jelovnik će biti mali i sezonski – tako da jedete domaće, sezonsko i friško. Suvremenost unosimo tehnikama i začinima kako bismo očuvali najbolje od izvorne namirnice i dodali još dašak bijelog svijeta. Uostalom, nisu li ljudi od pamtivijeka riskirali živote zbog začina, cijenili ih i koristili kao onaj krajnji sitni detalj koji čini razliku od hrane-za-preživjeti i hrane-za-dušu.   Znamo kako da patka ostane sočna na prsima i da se odvaja od kosti na batku, da se topi u ustima. I nije nam problem paziti da je prvih sat i pol na 120, pa sat i pol na 150 i na koncu 5 minuta na 200. Znamo kako pripremiti mlince da se ne raspadaju i da nisu natopljeni mašću – za to čuvamo teglicu ‘želatine’ koju dobijemo kad procijedimo pačju mast u kojoj se raca pekla i pustimo preko noći na hladnom pa s vrha skinemo pačju mast a u posebnoj teglici sačuvamo želatinastu masu u kojoj su zarobljeni svi mirisi češnjaka i majčine dušice koji su se pekli s racom. Znamo kako ispeći pujceka – lopaticu mlade svinje iz 12-satne suhe marinade pola pečemo, pola kuhamo na 150 stupnjeva u temeljcu sa začinima i to 4 sata po svakog kilogramu mesa. Tako možemo stati uz bok najrazvikanijem pulled-pork komadu koji nam stavite u konkurenciju. Eto to što znamo, to radimo. Bez prenemaganja i cifranja, imamo vrhunsku namirnicu i spremni smo uložiti vrijeme kojeg vi nemate da bismo vam iz nje osigurali zalogaj koji ćete pamtiti. Na recepte smo malo ljubomorni ali sad kad se menu ljetne sezone  približava kraju a mi smo isprobali skoro sve s jesensko-zimskog jelovnika, rado ih dijelimo s Dobrom hranom, Ićem i pićem, Punim kuferom

Tako možete probati kuhati sami, ali čemu ako možete i svratiti k nama pa dok je sunca, uživati na terasi a kad zahladi, ispred kamina u kojem pucketa vatrica.

Pitaj, sugeriraj, komentiraj

komentar/a